Mjenica

Mjenica je isprava u kojoj bezuvjetno obećavate da ćete platiti određeni iznos novca. Uz kredit je potpisujete kao osiguranje: dok uredno plaćate, banka je samo drži, a kad otplata stane, na temelju nje traži naplatu. Po Zakonu o mjenici (čl. 109) vlastita mjenica sadrži riječ "mjenica", obećanje plaćanja, dospjelost, mjesto plaćanja, ime primatelja, datum i mjesto izdanja te potpis izdavatelja.

Bjanko mjenica, sudužnik i zadužnica

Mjenica potpisana bez upisanog iznosa je bjanko mjenica. Banka je naknadno popunjava prema sporazumu koji uz nju potpisujete (čl. 16 st. 2), pa iz njega vidite za koje dugove i do kojeg iznosa smije upisati svotu. Sudužnik ili jamac koji mjenicu potpiše kao avalist odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči (čl. 31 st. 1).

Mjenica nije zadužnica. Zadužnicu i izjavu o zapljeni Zagrebačka banka za gotovinski kredit traži od svih sudionika u kreditu. Zadužnica potvrđena kod javnog bilježnika ima učinak rješenja o ovrsi (Ovršni zakon, čl. 214 i 215), dok je mjenica vjerodostojna isprava (čl. 31) na temelju koje se ovrha tek traži.

Kada banka može naplatiti mjenicu

Prije nego što aktivira instrument osiguranja, banka potrošaču s poteškoćama u plaćanju mora pisano ponuditi barem jednu mjeru za olakšavanje otplate (Zakon o potrošačkom kreditiranju, čl. 16.a st. 7 i čl. 16.c st. 2).

Primjer: uzeli ste 10.000 EUR, a kad je otplata stala, ostalo je 6.500 EUR glavnice. Banka mjenicom naplaćuje dug iz ugovora, dakle tih 6.500 EUR s dospjelim kamatama i troškovima, a ne iznos odobrenog kredita. Ako je sudužnik avalirao mjenicu, isti iznos može tražiti i od njega.