Mjenica

Mjenica je vrijednosni papir u kojem bezuvjetno obećavate da ćete platiti određeni iznos. Uz kredit se potpisuje bjanko, bez upisanog iznosa, a banka je popunjava prema mjeničnoj izjavi koju potpisujete uz nju. Zakon o mjenici imaju posebno Federacija BiH i Republika Srpska, a pravila o nepotpunoj mjenici (čl. 18 st. 2) i avalu (čl. 31 do 33) u oba glase gotovo isto. Sudužnik koji potpiše mjenicu kao avalist odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči.

Šta kaže državni Zakon o zaštiti potrošača

Zakon o zaštiti potrošača u BiH (čl. 62 st. 2) glasi: "Upotreba mjenica i čekova prilikom zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu zabranjena je." Poglavlje o potrošačkom kreditu ne primjenjuje se na kredite za kupovinu, iznajmljivanje ili renoviranje nekretnina (čl. 53). Banke mjenice ipak navode u uslovima: NLB Banka a.d. Banja Luka u primjeru gotovinskog kredita od 30.000 KM traži mjenicu korisnika i mjenicu sudužnika, po 5,00 KM.

Kada banka može tražiti cijeli dug

Isti zakon (čl. 63 st. 1) dopušta raskid zbog kašnjenja tek kad kasnite najmanje dvije uzastopne rate, a ne manje od osmine ukupnog iznosa kredita, i kad niste platili ni u roku od 15 dana od pisanog obavještenja banke.

Primjer: na kreditu od 30.000 KM osmina je 3.750 KM. Kad zaostatak dostigne taj iznos i istekne rok od 15 dana, banka može raskinuti ugovor i tražiti preostali dug, umanjen za kamatu i troškove za period nakon obavještenja o raskidu (čl. 63 st. 2). Mjenica je u oba entiteta vjerodostojna isprava za izvršni postupak (čl. 29 st. 2 oba zakona o izvršnom postupku), pa naplatu može tražiti od vas ili od sudužnika.